Živjeti svoj život

24.12.2011., subota

U to vrijeme godišta...

Prijatelji,

blagoslovljen Božić i sretna Nova 2012. godina, Vama i svima koje volite! thumbup

Živjeti svoj život i Roker cerek

- 12:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.10.2011., subota

Pukovnik, Maršal i Rudolf Valentino

Ovih dana sve više se vraćam onoj tvorevini koju sada vole nazivati tamnicom naroda.
Nekadašnja Jugoslavija dolazi u flashevima svaki put kada spomenu Gadafijevo ime.
Zapravo, Juga ovdje ima tek ulogu statista.
Pukovnik kojeg pamtim iz njegovih mlađih dana završio je ovozemaljski život nimalo glamurozno.
Prvi čovjek države zadnje sate prije smrti provodi u cijevi ventilacije?
Priznati ćete, otužno.
U mojim pubertetskim danima Pukovnik je bio oličenjem one egzotike koju je Rudolf Valentino utjelovio recimo generaciji moje bake.
Susreti sa Titom uvijek su prevagu nepogrešivo stavljali na stranu Pukovnika.
Maršal je bio taj koji je gubio bitke na zajedničkim fotografijama.
Maršal je bio star, debeljuškast unatoč odlično krojenim odijelima i imao je ofarbanu kosu.
Pukovnik je bio mlad, obučen u bijelo i donosio je vjetar egzotike svojim čudnim šatorima.
Danas su i jedan i drugi samo sjećanja.
Pukovnik je ostario i karikatura onog muškarca koji je nekada utjelovljavao divljinu u sebi.
Nemušti brčići, stomak na kom je zategnuta uniforma i čudne kapice odavno su postale njegov outfit.
No, ono što je ostalo nepromijenjeno je njegova želja za vlašću.
Do samog kraja naivno vjerovanje kako ga narod voli.
Pitam vas, koga to narod voli, a da nije mrtav?
Također, postoji li ijedna demokracija u novije vrijeme koja nije stasala na tuđoj krvi?
Sam pojam demokracije užasava me jer u korijenu ima demos.
Demos nikada ne donosi trezvene odluke, vladavina mase operirana je od trezvenosti.
Masa je žedna napiti se krvi.
To se upravo događa u državi koja je nekada slala svoje pilote nama na izobrazbu.
Mi smo njima slali medicinske sestre.
Ma koliko masa urlala kako je Pukovnik bio opak, jesu li sada sretni napivši mu se krvi?
Balavci mašu zlatnim pištoljem i slikaju mobitelom njegov leš?
Tako počinje demokracija u zemlji koja je bila predvorje nekog drugog svijeta?
Svijeta gdje pustinjama jašu zgodni muškarci i postavljaju svoje šatore.
Kako bi uopće izgledao današnji svijet da je recimo Rudolf Valentino dočekao sedamdesetu?

- 20:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

26.08.2011., petak

Ranjenoj ptici

Levant
(26.08.2010. - 26.08.2011.)

cry

- 08:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.06.2011., utorak

A sada mi je stvarno dosta!

Drage dame, draga gospodo...
Zar zaista mislite kako ćete pokazivanjem srednjeg prsta postići društvenu prihvatljivost?
Mislite li kako ćete mene, a ovdje govorim u svoje ime učiniti time imalo senzibilnijom za vaše potrebe?
Jer ako ćemo zapravo, vi marširate između ostalog i mene radi.
Samo, mene vi uopće ne zanimate, isto kao što me ne zanima ni sa kime spavate?
Ne znam postoji li išta što bi me manje zanimalo od toga?
Ne, ne postoji.
Moje prihvaćanje vas ne svodi se kroz vašu seksualnu orijentaciju, ja prihvaćam ljude po djelima.
Koja ste vi do sada djela pokazali vašim povorkama ponosa?
Čekaj malo, čime se vi uopće ponosite?
Svojom seksualnom orijentacijom?
Recite jeste li ikada uplatili ijednu kunu kao organizirana skupina u neku dobrotvornu svrhu?
Jeste li kao skupina dali podršku recimo onim društvima koji skupljaju novce za kupnju aparata bolnicama, a koje bi po mom mišljenju trebalo kupovati zdravstvo?
Jeste li ikada kao skupina organizirali neki humanitarni događaj za pomoć nekome?
Jeste li kao skupina dali podršku radnicama Kamenskog i marširali za podršku njima?
Jeste li ikada kao skupina organizirali bar jednu jebenu modnu reviju sa second hand stvarima i uplatili je za neko sklonište životinjama?
Kao skupina, ne kao pojedinci?
Čime se vi to ponosite, ponovo vas pitam?
Time što ste pederi i lezbe?
Ljudi Božji, pa koga briga što ste pederi i lezbe?
Mene više od svega brine vaš do bola loš ukus kada je odabir boja u pitanju, kao i nespojivost perja i šljokica.
Da, brine me i nova frizura Modne Mačkeretine, loknice su opet u modi?
Brinu me izrazi kao gay, straight, outanje i slične jezične pizdarije koje idu u rang mojih omiljenih riječi celebovi i eventi.
Zašto morate biti gay, a ne jednostavno peder?
Zašto morate outati, a ne jednostavno izaći iz ormara?
Društvo drago, neki od mojih najdražih prijatelja su pederi.
Bili su to i prije nego ste vi počeli biti ponosni na to što jeste.
Jer, biti peder nije ništa pogrdno, niti išta što zaslužuje ponos.
Biti peder jednostavno je činjenica.
No, biti glup peder to je odabir, isto kao i biti glupan koji povorku gađa kamenjem.
Biti uskogrudan peder ne razlikuje se ničim od uskogrudne seljačine.
Ono što mene beskrajno rastužuje je to što mislite kako ćete svoja prava dobiti marširanjem i lošim parolama koje beskrajno sipate iz ustiju?
Zar zaista mislite kako se jednakost dobija na cesti uz disco poskočice osamdesetih?
Nekako više vjerujem kako biste prije ostvarili svoj cilj pridonoseći društvu kao skupina tako da se uključite u probleme društva u cjelini.
Jer vaš problem nije jedini, niti ste vi jedini diskriminirani.
Ono kamenje koje je bacano na vas bacano je na Rome, baca se na pse, baca se na neke koji nemaju mogućnost pokazivati srednji prst.
Ponekad samo zato što su životinje.
Zato dosta mi je tog medijskog cirkusa oko vašeg marširanja, oko vašeg cviljenja kako imate pravo na poljubac.
Dosta mi je vaših iskrivljenih engleskih riječi, vašeg naricanja kako vam treba pažnje i ljubavi, vaše egocentričnosti.
Pitam se što bih rekla kada bi mi netko na poslu rekao da je gay?
Što bih rekla?
"Ma, kurac me boli!"

- 22:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.06.2011., četvrtak

Sretan rođendan draga moja...

Kojega li sranja draga moja, opet kiša!
Zapravo, da nije bio današnji dan i tvoj rođendan, ova kiša bila bi dobrodošla.
Ovako mi se činilo kao da nebo radi generalnu spačku misleći kako mi radi uslugu?
Stojim tako pred cvjećarnom i gledam što kupiti?
Napokon se odlučujem za ružu, crvenu.
Nekako me odbija ta ruža, zapravo svaka ruža mada u njima ima beskonačno tuge.
Pitaš se po čemu?
Eto, zbog trnja koje je nikada i ni od čega nije moglo obraniti.
Prodavačica me pita koju ružu želim?
Onu koja nije procvjetala, kažem i nekako mislim kako je baš primjerena tebi.
Mada ako ćemo zapravo, ni ti ni ja ne bismo se mogle nazvati pupoljcima.
Uzimam ružu i krećem preko ceste i onda...NE!
Molim vas, mogu li zamijeniti ovu ružu za ljiljan? - pitam opet pred cvjećarnom.
Kako ne - odgovara prodavačica pitajući se u sebi koji je ovo vrag?
Znate, prijateljica mi nije voljela ruže. - pokušavam objasniti njoj i sebi prvi loš izbor.
Toliko toga sam ti željela reći noseći taj ljiljan, a eto jednostavno nisam.
Jer kiša je baš tada odlučila padati svom snagom.
Što je nebo željelo reći time, da ti je drago što me vidiš?
Kako ne voliš ruže i drago ti je što je nisam donijela?
Neka prestanem jer nema smisla, nema povratka?
Znaš, ponekad zaista poželim vjerovati kako nebo čuje i razumije?
Kada bi me čulo onda bi ti reklo koliko mi nedostaješ prijateljice moja.

Za Levant

- 20:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>